nedjelja, 13.01.2008.

evo me opet

kao što naslov kaže, vratila se ja malo u blogerske vode... nemojte misliti da ćete me sada često tu viđati... ne, ne... ovo je nastalo iz puke dosade...
nije da ja nemam kaj radit.... imam itekak, ali mi se neda...
dakle, ukratko što se zbivalo u zadnjih nekoliko mjeseci... pa ovako... vratila se iz Pl početkom 9.mjeseca, bila doma manje od mjesec dana i preselila se u Zadar.... za Božić otišla u Poljsku sa starcima, vratila se doma prije 9 dana, bila u Kc 2 dana i otišla za Zd... sad se lagano počinjem spremati za ispite i tako to...

imam svoje staro društvo tu, a i našla sam si super novo tak da mi je zakon.... skroz sam se oporavila od one rupe koju smo nekad zvali gimnazija...

evo, sad sam baš u fazi iščekivanja 6.nećaka.... seka mi treba roditi svaki čas...

budite mi dobri i pazite na sebe...

četvrtak, 20.09.2007.

uskoro doma....

holi ljudi, kaj ima....
eto, da znate.... u petak u noci stizem u Kc i bit cu tamo najvjerojatnije do 7.10., kad se selim u Zadar... ako me tko treba samo se javite...

ponedjeljak, 10.09.2007.

bla

evo i mene malo....
razlog zasto nisam dugo pisala je jednostavan.... nitko mi nije ni jedan komentar pisao, pa sam si mislila vrijedi li uopce taj blog jos drzati na zivotu.... al neka ga.. nikome ne smeta...

kod mene ima svasta.... nasla sam stan s Lanom... na Jazinama, dvosobni.... Jos sam u PL do 21.kad se vracam u nasu lijepu KC, tamo boravim nekoliko dana, rjesavam poslove koje trebam i selim se u Zd...
i tako za mene pocinje novi zivot, u novoj sredini... mislim da cu se jako brzo uklopiti.... prvo, tamo su mi najbolje frendice i vec znam dio njihove nove ekipe koji su me odmah prihvatili i tako....
nastavljam se baviti filomom.... e da se pohvalim... primili su me u FUS (filmska udruga studenata) kao montazera... tak da ce biti posla i zabave... tko zna, mozda cete nase filmove vidjeti na kojoj od popularnih revija... no, sve u svoje vrijeme....
tu mi je ludo... djeca su zakon, samo nekad prenaporna... ali zivi se...

četvrtak, 26.07.2007.

La vita e bella

Tako je... život je fakat lijep... Mojim mukama konačno došao je kraj... Sutra mirne duše i lakog tijela putujem za Poljsku i vraćam se u lijepu našu u 10.mjesecu....
Naime... od utorka, 24.7. ja sam službeno postala studentica... upisala sam španjolski i francuski u Zadru... e nemate pojma kako sam sretna... Ima jako puno motiva za to.... Prvi je da se konačno mičem od svih svojih, zatim ću studirat ono kaj najviše volim, uz mene su najbolje frendice i imamo super ekipu oko nas, na moru sam... mislim da mi trenutno ne treba više...
i tak... sad idem na 2 mjeseca gnjavit svoje geliptere... hm... ili će oni gnjavit mene...

subota, 07.07.2007.

još jedna beba...

Da, kao što većina zna, moja rodbina je jako velika... Ima nas puno, svih uzrasta i sa svih strana... I danas smo se povečali za jednog člana... Dobili smo malog Davida, teškog 3850 g, dugačkog 51 cm... Malu slatkicu koju je rodila moja sestrična Goga... Sutra idem u posjet sretnoj obitelji pa bi mogle koje slikice pasti... Jedva čekam da upoznam tu divoticu....

btw... seka mi je po 3.put trudna, što znači da će imati 4.dijete... a da stvar bude još bolja, termin joj je za moj rođendan- 7.1. ha, kaj kažete na takav poklon... naručila sam curicu, pošto sad ima jednu curu i 2 dečka (blizance) pa da bude pravedno ....

ništ, u pon.putujem za Zd na prijemne- fra i španj, a u pet.imam razredbeni u Zg-u... Budemo vidjeli kak će stvari izgledat i držite mi fige da sve ispadne onako kako mora...

utorak, 19.06.2007.

ah i ta škola....

evo i mene, nakon mukotrpnih i pakleno vrućih dana... danas sam konačno službeno završila s obavezama u ludoj gimnaziji... još u čet.zadnji satovi zbora, u sub.dodjela završnih svjedodžbi i chauchi gimnazijo zauvijek... jedva čekam... uh koliko mi je muka i problema, stresova i zavrzlama prouzročila ta škola...
a onda u nove pohode... plan mi je Filozofski- šapanjolski i francuski, ili poljski i kaj ja znam kaj još...
ako ne upadnem na prvi rok i ako mi za drugi ništ dobrog ne ostane, vjerojatno produljujem svoj boravak u Poljskoj, u koju idem za nekih mjesec dana...
no i tak ja... Bogu dane kradem, imam strke i brke, al se ne živciram... sve lijepo laganini i da se riješit...

subota, 05.05.2007.

SNCRO

Ovo je vrlo važno... i molim da se tako i odnosite... Tko voli nek izvoli, tko ne, nek zaobiđe...

Ovako... Natalia Oreiro treba imati turneju po Europi i najavila je dolazak u nama susjedne zemlje, stoga Petra i ja činimo sve moguće kako bi nam došla i u Hrvatsku!!!! Zbog toga nam treba što više članova za klub... Pa stoga, svi vi koji znate tko je Naty, kojima se sviđa iz bilo kojeg razloga, pošaljite mi mail na : mille_di@yahoo.com sa naznakom da nam želite pridružiti, a ja ću vam se javiti kako bi riješili sve formalnosti vezane uz to.... Zapamtite, radi se o OFFICIAL FAN KLUBU, koji je priznala sama Naty Oreiro pa stoga sve mora biti službeno i po propisu... Hvala svima koji nas podržavaju!!!!

utorak, 17.04.2007.

c'est la vie

Gledajući film Nikad se nisam poljubila, čisto iz dosade i odmaranja od par satnih instrukcija, pukla me inspiracija za ovim postom... Naime, malo me podsjetila na stare dane, kada sam bila u osnovnoj... Oh, kako sam mrzila to razdoblje... Sve je bilo dobro do negdje 6.razreda... Bila sam just ordinary kid, koja je imala svoje super društvo, njih se držala,a ostali nisu marili za nju... No, nakon toga se zbog moje glupe bolesti sve to promijenilo... Postala sam glavna meta izrugivanja, omalovažavanja i svega toga... Isprva me to jako smetalo, imala sam takve traume kakve si većina ne može ni zamisliti... Fakat sam svašta proživljavala... No, s vremenom su one nestajale, i jednog dana jednostavno isčeznule, kao da ih nikad nije ni bilo...
Došao je kraj osnovne, velika odluka je donešena, a njome se lagano vratio i strah... Što će me dočekati u srednjoj... kako će me primiti... hoće li se ponoviti grozna prošlost..
No.... Na sreću... ništa od toga nije bilo... Odmah sam se uklopila, našla super frendice, zapravo sam tada konačno upoznala prave prijatelje, koji ti se ne rugaju iza leđa, koji ti kažu u facu iskreno sve što misle o tebi, koji se ne srame biti ono što zaista jesu...
Zaboravila sam vam napomenuti da su me one loše okolnosti, ali i iskustva natjerali da se drastično promijenim, što se i dogodilo... I zato sam veoma zahvalna na tim okolnostima, tim osobama i svemu tome što se dogodilo, jer bez toga ne bih bila to što jesam...
Briga me što drugi misle o meni, oni koji me poznaju znajutko sam, što sam i zašto sam i vole me takvu i prihvaćaju, a to mi je važno... Za druge me baš boli... Tko voli nek izvoli, tko ne, šta se može...
I tako, bliži se kraj i srednje škole... I te godine su prošle, te razmišljam što mi donosi sutra... Gdje ću biti, koga ću opet upoznati, kakvo će biti stanje tamo... No, uvjerena sam da će sve biti super, ostat ću u najboljem kontaktu sa starima, upoznati nove prijatelje, stjecati nova iskustva i dalje učiti na pogreškama...
Život zna biti poprilično zanimljiv ako ga ne zaboravimo živjeti i ako sve gledamo from the bright side of our lives

srijeda, 11.04.2007.

Došao je i taj dan

Eto da vam se i ja javim, unatoč tome što mi nitko nije ostavio ni slova već jako, jako dugo... No, ja se ne predajem... Pa evo jedna mala, ali ipak jako velika novost...
Naime u cijelom svijetu postoji klub pod nazivom Simplemente Natalia, a to je official klub za Nataliu Oreiro za koju svi znate kako mi je već skoro 10 godina naj pjevačica, glumica, idol i sve ostalo... Tako smo prije par dana dobili prijedlog, tj.ponudu da osnujemo Simplemente Natalia Croacia, znači naš hrvatski, official klub... Mi, što znači moja najbolja frendica Petra Jurin i moja malenkost, smo to prihvatile i u par dana sredile sve što treba... Inače, Petra je predsjednik kluba, a ja potpredsjednik i prikupljamo članove za klub.... Ostavit ću vam link naše strane, ali pazite, prve official strane za Naty u Hrvata... Možete se regati i na naš forum, koji sada malo izgleda pusto jer je još u izradi.... Garantiram vam dobru zabavu s nama i tko zna, možda nas jednog dana, kada ćemo imati puno članova, Naty osobno posjeti, kako je to bivalo u nekim zemljama...
Detalje pogledajte ovdje SNCRO

subota, 24.03.2007.

Jesus me favoresca

Holi!!! Naslov nije baš primjeren, ali nema veze, napisala sam ga tek tako...
Ja sam u Zg-u... Popodne ili navečer idem doma... Ludilo... Došla sam pogledati familiju i kao usput ću kupit memory stick za kameru, torbicu za istu i neku proljetnu jaknu, a na kraju kupila 2 jakne, suknju i majicu, a firmana kuma mi kupila memory stick i torbicu... Sad sam mirna za neko vrijeme... Od svih stvari mi jedino nedostaje novi monitor, kojeg mi je ujak kod kojeg se sad nalazim, obecao... Sad cijeli dan hodam po kuci i snimam i slikam sve po redu... A joj... pa ja vam nisam rekla da sam si kupila kameru... Da, da... dobila ja pare od osiguranja, 14 000 kn... I kupila si kameru, SONY DRC-106 DVD, te ovo kaj sam danas i jučer... Tako, a ostatak ide za faks, koji ću, nadam se, upisati...
Tak... jedva čekam ove male praznike da mogu u miru napravit neke stvari, popuniti rupe u znanju i riješiti neke stvari.... Les mando un besote, así wuuuuuuuaaaaaaaaaa!!! Chauchi!!!!!

nedjelja, 18.03.2007.

hoy soy tuki-tuki

Da, danas sam tuki-tuki i to totalno tuki-tuki... Naime... Skupila sam pare i hrabrosti, nagovorila starce da me odvezu i u Pevecu kupila digitalnu kameru, sony DCR-106 DVD (ako vam to kaj znači) Bila sam cijeli prošli tjedan sama doma, a bit ću i ovaj sad jer mi starci rade u Zg-u... Kamerica je super, ali jebiga nemam DVD ni Memory stick pa ne mogu isprobavat... No, sutra poslije škole idem u lov na DVD, a za M.S. ću još malo pričekati dok ne nađem pravu i povoljnu... Nemate pojma koliko sam sretna zbog toga jer sam si ju željela jaaaaaaako dugo i eto... čekanje se fakat isplatilo....
Jučer smo Petra, Đipi i ja imali posljednji pozdrav sa starim forumom.... no nećemo jako tugovati jer smo sve što vrijedi na njemu premijestili na novi...
Sutra mi dolazi sestrična i bit će kod mene par dana....
E da... Neki dan mi je najstariji nećak, Dorian (skoro 8 god.) poklonio Diplomu za najbolju tetu... Baš me dirnuo... A zato sam ga danas vodila u kino gledati Charlotteinu mrežu...
Sad moram još napravit nešt za školu, ispratit starce za Zg i onda uživanje!!!!

subota, 10.03.2007.

te puedo decir tres cosas

Holi....
Dugo se nismo čuli, ha?!? E, pa... sorry... No, ništ pametnoga se nije događalo u mom životu ovih dana.... RTL mi je oduzeo svakodnevnu dozu smijeha i zabave, pa ih pilim, zajedno sa frendovima, iz dana u dan zbog toga i nadam se da će to pomoći da mi, tj.nam to vrate.... U školi ide nekak, moglo bi i bolje, ali jebiga kad sam bezvoljna...
Stari mi je počeo raditi u Zg-u kod jednog ujaka... Stara isto odlazi tamo valjda u ned.ili pon., nije važno, nešto pomoći, a ja ostajem sama doma... Konačno.. Nisam to već neka 3 mjeseca iskusila... Zaboravila sam i kako je to.... A super će mi doći da se odmorim fizički i psihički od njih....
Da... moram spomenuti svoja 2 frenda... To su Petra i Đipi, bez kojih mi je sad život nezamisliv... Čujemo se svaki dan, toliko se "družimo" da smo poprimili telepatske sposobnosti... Btw, Đipi je jutros otišao na put i već nam fali... nevjerojatno... ali fakat osjećam neku prazninu...
Za one koji još ne znaju, već sam skoro mjesec i pol na UN-ovoj dijeti i mogu vam reći da zaista djeluje... Pa kome treba, toplo preporučam... Nije kao one ostale, brze i glupe dijete... Vjerujte mi, dosta sam toga isprobala...
Fale mi moje cure, koje sad muku muče s predavanjima i ispitima u Zadru... Nadam se da ih jedna puta, chingada i chirusa ne bude više zajebavala jer će imati posla sa mnom i to gadnog....
Ok, ako sam napisala kakvu glupost, zanemarite... Ipak sam u PMS-u, fali mi puno toga do ćega mi je stalo i prošla je ponoć, a ja sam danas čitala knjigu...

utorak, 20.02.2007.

Glasajte, tj.potpišite svi, odmah!!!!!

PETICIJA

nije bitno volite li ili ne, ali dajte nam svoj glas i potpišite ovu nama vrlo važnu peticiju!!! puno vam hvala!!!

subota, 10.02.2007.

holi

evo mene nakon duuuužeg vremena.... ne, nisam nestala, nisam obrisala blog.... da znate, neću vam pružiti to zadovoljstvo.... mučit ću vas i dalje.... rijetko, baš kao i do sad.... No, izdržat ćete vi to.... ovako.... kod mene ništa special... osim kaj mi je došla Zele i danas me lijepo iznenadila pred Kiflom... konačno imam priliku izaći malo.... tak da ćemo u kino, gledati praznik... pa malo van, valjda u club... samo kratko....
bolesna sam.... nisam išla 2 dana u školu jer sam imala temp, no pošto mi je pala, danas sam otišla.... i eto, sutra ću izaći negdje nakon mjesec i pol wuuuuuaaaaaaaaa...
e da.... pošto obožavam majmune, ili kak se to kod mene kaže, monos, frendovi su mi rekli kako si doma stvaram Mono-ambiente... Oni koji prate Sos Mi Vida (ili vam ga Začin Života) zna o čemu je riječ, a oni koji ne, tko vam kriv.... gledajte brzo, jer ne znate što propuštate

četvrtak, 25.01.2007.

sos mi muqui

Naslov nikako ne paše uz post, no nemam pojma kak da ovo naslovim, a ovo mi je tako-reč ovisnost, pa.... nemojte zamjerit....
Ovako... ispričavam vam se što niste čuli ništa od mene dosta dugo.... No, imam više razloga... jedan je nedostatak inspiracije, materijala, a drugi nedostatak slobodnog vremena...
No, eto, sad vam pišem.... Kod mene svašta, a opet ništa... Polako se ufuravam u školske obaveze, od kojih mi se bljuje... Čekam da mi krene francuski kod Ive u domu mladih, da krene ples.... A kad sam spomenula francuski... danas bilo školsko natjecanje i sve smo se uspjele plasirat na županijsko... E da... pošto sam se zapustila u zadnje vrijeme i vidim da mi škodi, a nemam baš veliki izbor sportova zbog ramena i koljena, odlučih se malo posvetiti boksu... No, ne brinite... neću vas izmlatit, osim ako me izbacite iz takta, ali to vam je jako teško.... fakat bi morali nešto grozno napravit.... Ne, nego ću se ispucati na vreći, zidu nečemu... ono, više koristi ima u tome... osim što se mogu razgibat, mogu iz sebe izbacit svu negativnu energiju i super se osjećati nakon toga....
Btw, uspjeli smo se dogovorit kaj ćemo bit za maturante, no neću vam još otkriti...
Ah... svatko ima neku ovisnost, htio on to priznati ili ne.... Neki puše, neki piju, ma ima svašta.... A ja ne mogu bez Sos Mi Vida.... Al fakat ne mogu.... Ono, fakat ne znam kaj ima u tome da me tak zaokupilo..... hahaha... ma znam kaj ima.... samo.... ne bi vi to skuzili.... predugo ta cijela priča oko njih traje kod mene.... no, zanemarite... ovo nema smisla.... baš kao ni naslov....
valjda ću vam sad češće pisati, ma vidjet ću....

ponedjeljak, 08.01.2007.

bla bla bla

Holi...
Uopce ne znam kaj idem nest pisati, kad me skoro nitko ne cita.... No, boli me... Navikla sam ja na svasta, vise me gotovo nista ne moze pogoditi, pa iz tog razloga nastavljam s radom....
Evo mene u metropoli.... Dosla sam malo na odmor... Smjestila sam se na Jarunu, u velikoj kucerini svoga dragog ujaka, o kojoj sam vam pricala prije par mjeseci, a njih nema doma... Poslali su 2 sina doma zbog treninga i zamolili mog starog da dode tu i pazi na njih... Stara mi je s njima dolje u Hercegovini, a ja se ugurala tu...
Proslavila sam rodendan jucer u krugu obitelji... Ajme meni, vec mi je 20... Godine prolaze, meni svejedno je...
Super sam se smjestila... Imam prakticki cijeli kat za sebe... Komp, plazma, masazna fotelja, kauc i udoban krevet... A kraj kreveta jacuzzi pa ak hocu, mogu se bucnuti...
Trebala bi se primiti postenog posla... Vrijeme prolazi, a ja nikako da se maknem od pocetka... to me lagano ubija....
Da, nekak sam sva nadrkana u zadnje vrijeme... 3 naj frendice su mi u Zadru i nemam s kim izlaziti, no imam 2 frenda na MSN-u, Petru i Đipija... S njima sam si fenomenalno, da nema njih, mislim da bi vec bila u nekoj ludnici....
Pitam se kaj ce bit od mene.... Ono, ak hocu da bude nesto, onda se moram vec jednom promijeniti... Uciniti prvi korak... Nadam se da cu imati snage za te drasticne promjene koje se motaju po mojoj glavi...

srijeda, 03.01.2007.

soy loca

Holi, holi!!!!

Nemate pojma koji sam ja ludak... Ono, uz toliko posla i muke i svega, ja sebi odaberem za maturalnu Argentinu o kojoj ima oko 5 pisljivih stranica na hrv.jeziku, sto znaci da sve moram prevodit... Nasla sam jedan super site na kojem pise sve o toj ludoj zemlji, ali je na spanjolskom... To znaci da sam sad totalno sva u tom genijalnom jeziku... Ajme, bit ce frke kod Ive nakon 15., jer cu opet kao prije mijesati, tj.ubacivati neke spanjolske rijeci u francuski... Veliko pitanje je hocu li ja to stici prevesti preko praznika... Mislim ono.... ak ne stignem, jadna li mi majka... Necu moc disati... Ma, ne zelim vas mucit sa svojim glupostima.... Ovo sam napisala, cist da nest jesam... Uopce nemam volje za neko pisanje... Pitam se zasto uopce postoji ovaj blog... hm....

utorak, 26.12.2006.

tengo idea

Holi!!! ono, ode Bozic, vec je 20 do 3 u noci, a mene pukla inspiracija za pisanje... ah, kaj cete.... nesanica... nekak sam prehiperaktivna ovih dana, a nemam se gdje ispraznit... ono, jedino mjesto gdje se bas ko luda zabavljam je tu, na netu, tj.na jednom forumu, ali vise sa 2 frenda na MSN-u... S njima mi je super... samo kaj meni treba da se ja ispusem na glas, a ne samo pisuci... ono... ovu subotu sam zajedno sa 2 najfrendice proslavila rodendane, njihove i svoj... prvo smo bile kod jedne doma, dosle su mi 3 frendice iz razreda... svi su cugali, osim mene... inace me alkohol ne privlaci, no mogu popit koji rijetki bambus... samo kaj mi se ovih dana bas i neda piti... ono, mislite si kaj hocete o meni, ali nisam vam ja od onih koji se opijaju, puse ili ne znam kaj jos... vjerojatno je razlog tomu sto sam u najkriticniijem periodu mladog zivota- pubertetu, bila okruzena pravim vrijednostima, tj.ljudima, koji su mi govorili, tj.savjetovali me sta je dobro, a sta ne... no, kaj je najvaznije... dali su mi pravo izbora... te sam u biti, ja ta koja je izabrala kaj zapravo hocu od sebe, svog zivota... i eto... izabrala sam to... biti drukcija od vecine svojih vrsnjaka i ponosna sam na to.. imam i jednu strofu: Que digan lo que quieran, que las palabras vienen y se van, y yo soy como soy en realidad, quiero vivir a mi manera... (neka govore sta hoce, neka rijeci dolaze i odlaze, i ja sam kakva uistinu jesam, zelim zivjeti na svoj nacin- ovo je za one koji ne habla-ju espanol) No, da se ne zapetljam jos dublje u neke spike, te da mi post ne bude predugacak... Zapravo sam vam htjela izreci svoj plan za ovo malo dana slobode...
Pa...ovak.... Posto mi stara odlazi u Hercegovinu, buraz i sogorica rade, a starog ima il nema, ovisi kak ga tko pozove... ja cu biti dezurna dadilja za svoja 2 necaka, od 1 i 7 godina jer i oni imaju praznike... Najveci problem kod toga ce mi biti dizanje oko 7, ak starog nece bit doma, jer ce ih tada dofurat ili cu morat gore k njima (zive 2 kata iznad mene)... Onda moram napisat maturalnu (citaj: Argentina), tak da moram obici knjizu ovaj tjedan kad pocnu radni dani i iscupati sto vise podataka na nasem lijepom jeziku... ono, na netu na nasem samo mrvicak, a na spanjolskom tooooooolikooooooo... tak da cu vidjet koliko ima u knjizi... i ak nema dosta, onda prevodit ono kaj mi bude falilo.... Odlucila sam se malo i glazbe primiti... dugo se nisam bavila svojim sinticem... ma ne mislim sad uzeti ga i svirati neke gluposti na njemu... nego sam htjela skinut neke sebi drage pjesme na njemu... inace mi to dosta dobro ide, ali nisam se dugo bavila, pa se duboko nadam da mi talenat jos nije splasnuo... Usput cu procitati koju knjigu, uciti neke kriticne predmete i tak to...
Vidim ja, da ak se ne zaustavim... ovaj post bi mogao biti jos veca vreca sa nabacanim glupostima iz moje glave, a ne zelim vas davit... zato... uzivajte mi i nadam se da cu uskoro moci pisati o necem pametnom... jejeje

četvrtak, 21.12.2006.

por fin

Konacno i gotovo polugodiste!!! Tak mi se neda jos sutra u tu glupu skolu 3 h Ljerku gledat, al ok.... pretrpjet cu ja to... Fakat mi je vec muka od svega, zelim mira.... Doduse, od danas imam par dana mir... Naime, starci su mi osli u Zg i vracaju se u sub.ili ned., nije bitno... Sutra idem solo u christmas shopping, a usput moram kupit rodendanske poklone za 2 naj frendice, Tinu i Ankicu, koje zajedno sa mnom ovu sub.slave rodendane!!!! Tak smo se lijepo dogovorile da to sve odjednom rijesimo.... Jucer sam bila kod vjestaka za onu nesrecu prije 2 i pol godine, kaj me auto na zebri musnul i kaze da se nada kak bi moglo bit do 2.mjeseca sve sredeno... joj, nadam se da ce bit sto prije i da cu neku dobru svotu pokupit.... Tak, malo sam razmisljala, ak dobijem dobre pare, kupila bi si neku digitalnu kameru i vjerojatno novi monitor, a ostalo bi spremila jer ce mi trebat za faks...
Posto mi stara oko Nove odlazi na Blidinje, opet cu bit glavna babysitterica, ali ovaj put bratovoj djeci.... Uz to moram napisat maturalnu (Argentina), a na nasem krasnom jeziku ima jako malo podataka, tak da cu vecinu trebat prevodit sa spanjolskog... Divota.... Ma baljezgam samo... gimnazijski profesori su mi isprali mozak... napisat cu nest pametnije, cim se vratim u normalu (citaj: praznici)

petak, 15.12.2006.

Holi

Ljudi moji, disculpen kaj bas ne pisem, ali tak se osjecam tuku-tuki da to boli.... Ono Jesus me favoresca ova 3 tjedna, mislim na ova 2 koja su prosla i ovaj koji dolazi, jer sam se namucila kao nikad do sad... Svake godine si govorim da si necu napravit strku za kraj, i naravno... opet sve po starom.... no, bum ja izdurala do kraja... namucila se jos par dana i onda uzivala u Bozicu i svim radostima, proslavit cu svoj 20.rodendan (ajme meni, vec toliko....)!!! Malo sam tuzna jer mi sutra seka i necaci odlaze natrag u Poljsku.... unatoc tome kaj su me izludivali iz dana u dan, kaj se nisam mogla uciti ni nista raditi u miru, falit ce mi jer se na sve zivo covjek navikne....
nemam vam nist pametno za napisat, pa cujemo se uskoro kad cu imat vise vremena za sebe... Chauchis!!!

ponedjeljak, 04.12.2006.

palabras vacias

Holi!!!
Pisem ovaj post, samo zato da ne kazete kak nist ne pisem....
Doslovno umirem od posla.... zivci mi pucaju, nemam snage, a obaveze se samo gomilaju.... Mozda mi to ucenje ne bi bilo tak mucno da nema toliko gradiva, mozda ne bi bilo da nemam drugih poslova, kao sto je npr.cuvanje necaka sada kad mi starci vec 2 tjedna borave u Zg-u, da se isti ne placu i ne vriste po cijele dane, sto mi uvelike oduzima koncentraciju, tko zna.... mozda ipak ne bi sve to bilo tak tesko... No, stvari stoje tak kak stoje i prek toga se ne moze proci... Nadam se samo da bum imala snage rijesiti sve do kraja i proslaviti Bozic u miru Bozjem.... Da, nisam vam rekla da sam prije tjedan i nest (ne znam vise datum) dobila sestricnu Elu Katarinu.... To je sad negdje 28, otprilike.... (Ajme al nas ima....)
No, dobro ljudi, ode inspiracija spat (zapravo je nije ni bilo) pa... nadam se da ste dobro, da cete izdurat do kraja godine i uci sretni i zadovoljni u novu....

subota, 25.11.2006.

no idea

Holi!!!
joj kak volim taj pozdrav.... tak mi se uvukao pod kozu da jednostavno ne mogu bez njega... Ok, prijedimo na nest konkretno... Strajk.... fakat, svaka cast profacima kaj su ga se sjetili bas u vrijeme kad su nam trebali nabacat hrpu glupih testova i kad ja, naravno nisam bas bila raspolozena za ta sranja.... Nevjerojatno kak su ovi slobodni dani zakon.... govorim sama sebi da trebam ucit, primit se necega, ali tijelo i um mi se ne mogu maknut sa ove lude kutije, zvane komp.... Fakat sam postala okorjeli ovisnik.... mozda zavrsim na lijecenju (ne daj Boze)...
jucer je bila vecer francuske pjesme i hrane... bas mi je glupo sto iz razreda nitko osim Maje i mene nije bio tamo (ili ja nisam dobro vidjela?!?).... No nema veze, tko kak voli, nek izvoli... E da... kad smo vec kod vecere.... Kak sam clan tog Francuskog kruga, pitam Ivu jel im trebam kak pomoci i ona mi kaze da im ne treba i pita jel hocu pjevat.... ono, par sati prije nego treba pocet... Ja naravno, kakva jesam neodlucna, osim toga je bilo naglo, odlucila pitat Maju hocemo li izvest nekaj u duetu... i mi se dogovorile, no ipak propalo jer se Iva sjetila da trebaju pripremit matricu za pjesmu, sto je bilo prekasno.... ono, iskreno osjecala sam se super... no, imam u planu iduce godine nastupat (naravno ak cu bit u nasoj dragoj maloj Kopri....)
sad sjedim tu za kompom, lijevom rukom tipkam, a u desnoj mi je mali Kostek....
nisam vam rekla da sam se sisala, a danas cu se i pofarbat... meni se svida promjena.... jedva cekam vase reakcije....

petak, 10.11.2006.

holi

sjedim tu za kompom vec nekih 5 sati i pisem, trazim, skidam sve sto stignem.... neizmjerno se veselim tome sto sutra,tj.danas, ne moram u skolu jer sam fakat vec umorna od nje... Cijeli tjedan sam imala obaveze u i poslije skole, tak da sam rijetko bila doma...
ne pisem vam cesto, jer mi je zivot u zadnje vrijeme jako dosadan... uz skolu idem na tecaj plesa 2x tjedno, Pura nas davi sa zborom jer sutra nastupamo, a TeXt vec nismo imali par tjedana jer je Astrid zauzeta novim poslom.... Jos su tu moji divni necaci (5) koji mi nekad tak uljepsaju dan, a nekad bi ih sve lijepo poslala u PM, zajedno sa ostalim ukucanima.... Da, ovu subotu se dogodilo konacno to da sam ostala sama doma... Svi iz mog stana su otisli u Jasku.... Koja je to bila uzivancija... ne mozete si zamislit koji je to osjecaj da nakon 3 mjeseca okusite mir, samocu, ali ugodnu... ma nesto savrseno... A nedjelja je bila vrlo obiteljska... Moji su prespavali u Zg-u, a ja sam u ned.sa bratom, sogoricom i klincima isto isla tamo.... Jedan ujak je nedavno sagradio par kuca za prodaju i jednu svojoj obitelji za zivot, pa su nas pozvali na tzv.otvorenje... E ljudi moji, kuca je mrak.. Ima 3 kata, tj.3 stana... Prizemlje i 1.kat su za prodaju, a njihov je zadnji, koji unutar ima jos jednu etazu.... Dolje jos imaju ogroman podrum u kojem ce biti sprave za sport, rekreaciju i zabave... Njihov dio izgleda otprilike ovako: 4 luksuzne kupaone, sa masaznim kadama, 1 ogromni jacuzzi od otprilike 3 metra, 3 djecje sobe, boravak+blagavaona, kuhinja, 2 ogromne plazme, nekoliko terasa, masazne fotelje i da jos ne nabrajam.... Ma carstvo...
A kad sam vec kod svojih ujaka, moram se pohvaliti s jednim, koji ce uskoro po prvi put postati tata... On je naime kum sa gospodinom Big Brotherom... Da, da.... Dobro ste procitali, sa Big Brotherom, samo sto ga ne zove tako, nego Kristian.... Inace, Big Brother je ozenjen i ima malu kcerkicu (oko godinu dana ima, otprilike i jako je slatka).... Uglavnom... prosli ih je petak, B.B. iznenadil sa pozivom u BB studio.... Ali ne samo to... Dozvolio im je uci u kucu!!!! Prije emisije petkom, stanari su morali u jednu sobu kako bi im ekipa mogla pripremiti sve potrebno za tu vecer... Tak su moj ujak, njegova cura i njena necakinja usli u kucu sa radnicima, sve razgledali i otisli u meduprostor, tam iza onih ogledala, gdje su, pokriveni crnim plastevima, promatrali stanare (bili su im pred nosom)... Inace, ak niste znali, u kuci ima oko 90 kamera i svaki dan se po njoj krece oko 150 ljudi, tamo iza tih ogledala... Tako, bilo im je to zaista divno iskustvo...

ponedjeljak, 23.10.2006.

konačno

Dragi moji!!! Evo, konačno je došao i taj dan.... Spojili su me na MaxADSL i to nije sve... Imam neograničeni do kraja godine!!!! Tak sam se bojala da neću imati dosta tog neograničenog kako bi mogla sve poskidati kad sam naumila, jer sam prvo trebala imati samo do kraja ovog i cijeli 11.mjesec... A kad tamo... I do kraja 12. Sad ćete me češće čitati, to vam garantiram, jer ću, kad god mi dođe neka inspiracija+slobodno vrijeme, pišem... Moram vam se sad ispričat, ali u gužvi sam zbog škole, pa vas pozdravljam, do skorog pisanja!!!!

petak, 13.10.2006.

btw

evo, posto dugo nisam nist napisala, htjela sam vam se ispricati zbog toga... nemam bas vremena, a i ova modemska veza me ubija... 100 godina otvaranja.... pa ce pravi post doci cim mi telci iz T-Coma dodu spojit ADSL, a to znaci uskoro!!!!

utorak, 12.09.2006.

MATURALAC

Hey ljudi....
Htjela sam pricekati sa izvjescem o maturalcu dok ne sredim sve fotke, ali posto ste nestrpljivi, onda cu ipak svoj dozivljaj tog cudesnog putovanja napisati sada, a fotke stizu uskoro!!!!!
Pa krenimo....
Na samom kraju nedjelje 28.8., tocnije u 00:00 sadasnji 4.E se poceo skupljati oko lijepog bijelog busa sa ljubicastim zvijezdicama na slavenovom parkingu.... Uz stavljanje kofera u veliki bunker i trazenja slobodnog mjesta u autobusu, uspjeli smo se nekako oprostiti od onih koji su nam dosli izreci posljednji pozdrav!!! Negdje oko 00:20 smo svi bili na svojim mjestima i cekali polazak, koji se desio u 00:30, bas kako je i bilo receno.... A sad nesto o samom busu... Pa, ovak.... Nije bas nest prekomotan, no moze proci... Ja sam sjedila sa kolegicom Stjepic i mogu vam reci da mi nije bas bilo ugodno jer sam morala paziti da se slucajno ne pomaknem mrvicu na njenu stranu jer bi ona odmah vikala ili me drukala da se pomaknem.... Ono, koma ziva.... Totalno sam popi.... s njom.... Raska i jos neki ljudi su nam nabavili pijacu (studene, ledeni, deiti, juici.....) i neke grickace...
Tako smo 29.8.ujutro stigli do naseg prvog odredista, Venecije... Bus nas je ostavio u blizini broda u koji smo se morali ukrcati kako bi dosli u srediste tog famous grada... Tako smo se mi i ukrcali i lijepo plovili.... Medu nama su bili i neki Rusi, od kojih je jedna zena ostala vecini u ludom sjecanju... Ono, zena se obukla tocno onak, kao da se spremila za posel na cosku (ljubicasto-crni korzet, minjak, ono ful kratki, spicoki sa nekom cudnom petom...., a sminka.... zarko-ljubicasto sjenilo, neki ludi ruz, pudera na tone- kaze moja sestricna:»Dok ju pljusnes, sve se sprasi»- i puno rumenila i maskare....). Vi koji ste bili, 100% znate o cemu pricam....Ok, a sad natrag na putovanje... Lijepo nam se bilo furati na brodicu... Ono, cool brzina, vjetar u kosi, lijep pogled oko nas.... Naslikavali smo se i uskoro smo se nasli pred tim famous gradu, zvanom Venezia.... Pa, sto reci o njoj... Ma lijepo je sve to... Ima puno spomenika, ono dusu dala za penzionersko razgledavanje.... Al sta smrdi.... hehe.... To mi je vrijeme nekako bilo bezveze jer smo hodali uokolo ko budale i jedva stigli nest pofotkati, samo smo se nekam zurili.... Uglavnom, bili smo tam negdje do podne i onda smo opet na isti nacin, tj.brodom do autobusa, isli natrag...
Ukrcali se u bus i krenuli za Veronu.... Ona mi je nekako bolje legla od Venezie.... Ima neki duh, dosta pozitivan, neku dobru vibru i nekako je ugodno boraviti u njoj.... I da... najveca atrakcija je bila Julijina kuca, a pogotovo njen kip u dvoristu, kojeg su gotovo svi htjeli pipati po nezgodnim mjestima (ajme koji pedofili, pa cura ima 14 godina- inace ja nisam bila medu njima). No, i tak smo jos malkec razgledavali taj lijepi gradic i krenuli prema Lago di Garda, gdje se nalazio nas 1.hotel «San Zeno».... Hotel je napravljen za penzionere, koji bi se rado odmorili od gradske guzve i buke, jer se nalazi u totalnoj zabiti, negdje na nekom brdu i u blizini nema nist.... Bila sam u sobi sa svojom busnom partnericom, kolegicom Stjepic, no nisam dozvolila da mi njeno antipaticno ponasanje pokvari zadovoljstvo, pa sam posjetila susjede (sve koje su bile u blizini) i s njima se zajebavala, setala i divila se pogledu sa balkona... Brzo smo isli spavati jer nije bilo nist zanimljivo za radit.... Barem u mojoj blizini....
2.dan.... Brzo smo natrpali stvari u kofere, spustili se na dorucak i nakon njega krenuli do jednog divnog mjesta, ne tako udaljenog od hotela, a zove se Gardaland.... Vjerujem da je svima poznato, o cemu se radi, no ako slucajno netko ne zna, evo malo pojasnjenje... To je zabavni park, moze se reci da je losa imitacija Disneylanda, ali kad vec ne mozemo u onaj pravi, ovo je cist ok.... Osobno, nisam sve super stvari iskusala jer sam bila prevelika kukavica, a sad mi je tak zal i rado bih natrag da to popravim.... E, da... Tam smo bili od 10 do 18, znaci punih 8 h, no to nam nikako nije bilo dovoljno da obidemo sve atrakcije.... Mislim da bi nam za to trebala 2 dana jer su abnormalno velike guzve na onim boljim atrakcijama... Uglavnom, bilo je zabavno i vruce (leda su mi skroz zgorela), te smo nakon tih ludih 8 sati, krenuli prema Spanjolskoj... Put je bio dug pa smo trazili nacin kako da ubijemo dosadu... Tako smo spavali, brbljali, slusali razne CD-e, pa cak i gledali filmove... 1.je bila jedna divna romanticna komedija sa simpa Juliom Stiles i prezgodnim Freddie Prinze Jr.-om, «Prva ljubav» (ono da se rastopis....), a drugi malo ozbiljniji... «Hrabro srce» (mislim da svi dobro znaju tko glumi, no ako slucajno netko ne... Mel Gibson u kiltu...hehe).... Dalje sam spavala, pa nemam kaj vise pisati o tom danu....
3.dan.... Ovo spavanje u busu ubija.... Nemres se nikak namjestit.... Ono, mores zaspat, al ti posle leda otpadaju totalno (barem je meni tak bilo).... No, dobro... Oko 9h smo stigli u Figueres i osli smo do kuce Salvadora Dalia, koja je trenutno muzej... Pa sta reci, o tom tipu, osim da ga neki shvacaju kao genija, a neki pak kao apsolutnu budalu koja nije znala kaj bi radila pa je tak izvodila bedastoce po kuci.... Moje misljenje o njemu je negdje izmedu svega toga jer mislim da je tip bio bas guba, samo kaj je nekad znao malo pretjerati sa tim svojim cudima.... Kuca mu je ludilo.... Pitam se kak je uspio zivjet u njoj.... (obecajem slike uskoro da procjene oni koji nisu vidjeli)... Nakon kaj smo dobro razgledali svaki kat kuce, krenuli smo prema Lloret de Maru, gdje smo namjeravali prenociti nekoliko puta.... Nas hotel je bio «Flamingo» i unatoc tome sto je imao 2 vanjska bazena, unutra nije bio nista posebno.... Sobe su bile uglavnom 3-o krevetne, pa sam svoju sobu dijelila sa Majom i Ines, i mogu vam reci da mi je bilo super s njima.... Zabavljale smo se na razne fele, zajedno sa Matovilkom, Hirjom i Zufom, a ponekad sa Lisjak, Ninom, Rasom, Stareckom.... Famous mjesto za izlazak je bio disco Hollywood (vidi cuda, ko da smo doma), a fakat i je bilo tak.... Ljudi znaju govorit po naski, pustaju nase stvari.... 1.put tam smo proveli od 23 do 04 h.... Nakon toga smo molili Boga da potrefimo put prema hotelu, jer nismo bile bas sigurne da smo ga zapamtile, no uspjele smo od prve!!! Otisle smo u sobe i spremile se na spavanac....
4.dan.... Nismo bas puno spavale jer smo morali biti na dorucku u pol 8.... Doduse, mi smo malkec zaspale, tj.probudile se poslije 7 i kad smo se sve 3 sredile, bilo je vec 15 do 8... Jako smo se splasile kad smo vidjele da nema nikoga iz naseg razreda, a nakon dorucka nam je bio zakazan izlet u obliznje mjesto Tossa de Mar.... Na brzinu smo smazali sve iz tanjura i isli u potragu za kolegama.... Otisli smo do salona, no ni tamo nije bilo nikog... Onda smo se vracale u sobu i putem sreli rasku koja nam je priopcila gadnu novost (Hirju, Zufu i Matovilku su opljackali dok su spavale).... Nismo mogle vjerovati da se to njima desilo jer smo se cijelo vrijeme druzile na maturalcu, uvijek zajedno bile i bilo nam je uzasno kad smo saznale sto im se desilo.... Ono, nismo znale kak bi ih utjesile, sto bi im rekle, dale, napravile... Ma koma.... A najgore je to kaj sam se prije par godina i ja nasla u slicnoj situaciji, no ipak nisam znala kak da im pomognem.... Ok, bilo je to tragicno iskustvo, a sad natrag na maturalac.... Oko 9 su se svi skupili i busom smo krenuli prema Tossa de Mar... To mjesto je u biti preslika Lloret de Mara... Prvo smo se malo setali po mjestu, tj.planinarili do tvrdave i spustali se dolje, a zatim nas je Robi ostavio na jednom mjestu i rekao da imamo slobodno, negdje oko sat vremena.... Neki su se rastrcali po mjestu, trazeci ducane, a neki su ostali na mjestu i cekali uz razgovor (medu njima sam bila i ja...) Vratili smo se u hotel na rucak, a poslije toga smo otisle na plazu.... Skec i ja smo imale one dane u mjesecu, pa smo bivale na plazi i cuvale stvari dok su se druge lijepo brckale.... Za mene najbolji dogadaj na plazi je bio kad su cure nekaj spominjale da je bio natjecaj za francuski jer je Sifka trudna... Meni vrag nije dal mira i isla sam poslati Ivi Ostriz SMS da ju pitam jel se prijavila ako je bio i na to, jer se prijavila za likovni.... I dobila sam odgovor: «Aha, vracam vam se natrag!» E nemozete zamisliti tu srecu... A vjerujem da je i ostalim clanovima tako... Kasnije smo se zekale u sobi, zajedno sa Zufom, Hirjom i Matovilkom, koje smo htjele oraspoloziti, pa smo ih pokusavale nasmijavati s raznim glupostima.... Blizilo se vrijeme vecere pa smo se isle sredivati jer smo nakon nje trebali ici na jedno posebno mjesto gdje se odvija Flamenco show.... Tak smo se zriktale i spustile u restoran... Najele i krenule prema busu.... Nakon nekog vremena smo stigli do mjesta Santa Susanna gdje se odvijala La Siesta... Imali smo svoj stol (cijeli razred) i na njemu bokale pune sangrie, zdjelice pune cudnih grickaca....Lijepo smo se posluzili, razgovarali i zekali se, a oko nas su hodale zene sa prastarim foticima i slikale nas.... Kasnije su razvile slike tak da smo izgledale kao da smo na naslovnici casopisa, a face su vecini bile katastrofalne jer su nas ulovile nespremne... Trazile su dosta za tu fotku, a nisam ni imala namjeru kupiti je.... Onda je poceo show... Bio je fenomenalan, pogotovo dio kad lijepi zavodnik Juan ima solo tocku sa stepanjem, tj.udaranjem nogama o pod, ne znam koliko puta u sekundi, al puno... Ma cijela vecer je bila fenomenalna, a ekipa zakon..... Bas sam se super provela... Nakon sto je siesta zavrsila, otisli smo u hotel, a nakon toga u Hollywood, gdje nije bilo BogZnaSto,osim kaj smo sreli Katarinu i Lilly, cure iz upravne, koje sam upoznala kod sestricna na rockazu i cure su zakon, a jos su i isle s Majom u osnovnu na Brege pa smo se malkec svi skupa zekali... Kathy me pitala hocemo li nastavit rodendansku festu, a ja njoj da ne mozemo, jer ne pustaju Sampanjac, s ,kojim su nas DJ-i na rockazu neprestano davili.... . Nekima se spavalo,pa smo vec izmedu 2 i pol 3 otisli u hotel...
5.dan... Imali smo zurni dorucak, nakon toga pokupili sve vazne i vrijedne stvari i sjeli u bus... Ovaj put smo isli do Barcelone.... Zapravo, prvo smo otisli u svetiste M;ontserrat, gdje smo usli u katedralu koja me duhovno ispunila i gdje sam se lijepo pomolila za sve sto me muci.... Kasnije smo isle u gift shop gdje sam bakama kupila lijepče medaljonceke... Nakon kaj smo se pomolili,otfurali nas na stadion NK Barcelona... Isprva nisam htjela ici, al sam se sjetila svog dragog bratica Domija i samo radi njega ipak isla... Mogu vam priznati da nisam pozalila, jer je super uredeno i organizirano... Kad smo pregledali svaki kutak, sjeli smo u bus i imali razgledavanje grada iz njega.... Nakon par sati volzikanja su nas iskrcali i dali 3 h slobode.... Maja, Ines, Hirja, Matovilka, Zufa i ja smo bile gladne jer su nam lunch paketi bili totalno sranje, pa smo trazile gdje cemo jesti.... Naisle smo do McDonaldsa i odlucile uci u njega.... Cekale smo u redu dobranih pol sata dok nismo dobile svoju klopu, a usput sam se ja stigla posvaditi sa konobarom na spanjolskom, ma komedije zive.... To se neda prepricati.... Nakon kaj smo se dobro nazderale (duple porcije Happy Meala od kojih sam ostatke trpala u torbu za rezervu...), otisle smo do najvece robne kuce da vidimo kaj ima.... Hrpa toga, ali cijene su koma.... No cure se nisu dale tak lako van.... Kasnije smo srele kolegice koje su nam rekle da su si u Terranovi kupile super obleke za jeftine pare i odvele nas do tam, ali nazalost prekasno, jer je shop vec bil zatvoren... Jos smo malo hodali, sjedili, pa otisli poslusat koncert, a nakon toga do busa... On nas je otfural do carobnih fontana, ali nije imal kam stati, pa smo se udaljili od njih i gledali ih iz pticje perspektive.... No, imali smo mi vecu atrakciju od fontana... Neki ludak se skinuo do gola, stao i parku iza drveca i igrao se sa svojim malim.... Oci kolega su vise bile uperene u tog ludaka nego u fontane.... ludilo..... Taj show je trajao oko 20 min, kada smo se ukrcali u bus i krenuli prema Lloret de Maru.... Kada smo stigli u hotel, moja ekipa je, zajedno sa mnom odlucila da ovu noc nejdemo u Holly, vec da cemo se zabavljat u nasoj sobici.... Inace, imali smo susjede, decke iz Karlovca s kojima smo se sprijateljili i koji su nam se tu noc pridruzili da se oprostimo jer im je to bio zadnji dan tam.... Tak smo vam mi zaruzili duuuuuuuuggggggoooooooooo, do 7...
6.dan.... Oprostili smo se s Karlovcanima oko 7 jer su kretali doma, uredile se i otisle u pol 8 na dorucak... Nakon toga smo Maja i ja isle malo odspavati, a Skecka se pridruzila Makovilki i Hirji koje su lunjale po gradu ili tak nekaj.... Mi smo se probudile oko 12, otisle na rucak, a poslije smo otisle na kupanje (prvi i zadnji put sam se bucnula u Sredozemnom moru)... Nakon kupanca smo otisle u shopping.... Tak smo se muvale okolo, neki su se kupali u bazenu posle...Vecerali smo i isli u sobe.... Tu smo se mi 3 cimerice zabavljale slusajuci moj mp3 i pjevajuci (nesto kao lose izvedene karaoke), a kad nam je to dosadilo, pocele smo se spremati za izlazak jer smo htjele izgledati savrseno zadnju noc provedenu tam... Tak smo se lepo zbigecale i osle u Hollywood, ali samo Maja, Hirja, Skecka i ja.... Sjele smo na kauc i fotkale se, poslije smo malo plesale, malo se zekale, pa su opet dosle Kathy i Lilly..... Posto smo dan prije zaruzile, do znate vec kolko, nismo imale previse snage za ples, pa smo se vec oko 3 pokupile doma.... Kad smo dosle u sobu, na brzinu smo se spakirale tak da ujutro nekaj ne zaboravimo i otisle spavati....
Dan 7. Probudih se u 7 i 15 i brzinom munje spremim taman prije dorucka... Nakon tog divnog obroka sam otisla provjeriti jesu li mi sve stvari na broju i polako se zajedno sa svom prtljagom spustala prema recepciji.... Lijepo sam im vratila kljucic, zahvalila i krenula prema busu... I kad smo svi sve, pa onda i sebe, ukrcali krenuli smo na duuugiii put.... Prvo odrediste nam je bila parfumerija, tj.tvornica parfema u Grassu, gdje je bilo ok, samo malo prevec mirisljavo hehe... Kad smo se dobro nafiksali i neki napravili rupu u novcaniku, krenuli smo dalje prema Cannesu.... Tu smo se preseravali na crvenom tepihu ispred filmske palace, buljili u otiske ruku bogatih i slavnih i divili se skulpturama od pijeska napravljenim na pjescanoj plazi uz palacu.... Trece odrediste nam je bila Nica.... Tu smo isli u hotel, isprali smrad i prljavstinu sa sebe, jednim dobrim tusem, a zatim smo krenuli u potragu za obliznjom pizzerijom kako bi se najeli jer nismo imali veceru tam... Nakon dugominutnog, ili bolje reci, satnog hodanja, uspjeli smo se smjestiti na zadnji kat jednog restorana.... Narucili smo si luksuznu pizzu (pola kosta 11,5 €, pa smo Skec i ja to na pola, sto znaci cetvrtina za 5,5 €).... Da, inace vam je klopa uzasno skupa u Francuskoj.... Jedan najobicniji sendvic kosta 4 €, pa si vi mislite.... Nakon skupe vecere smo se jos malo prosetali po mjestu.... pa po Azurnoj obali i nahodali se po nekim katastrofalnim, mracnim i smrdljivim ulicama do hotela... Legli smo u krevet i zaspali... Zaboravila sam napomenuti da sam tu bila u sobi s kolegicom Krizic, a soba je bila fenomenalna.... mala, a slatka i jos joj k tome nist nije falelo....
Dan 8. probudile smo se upol 8, lijepo uredile, spremile stvari iu krenule na najbolji dorucak koji smo imali do sad.... Nakon obilnog i finog papanja, otisli smo u sobe, pokupili prtljagu i posli prema recepciji, a zatim prema busu.... Krenuli smo za Monaco, gdje smo 1.isli u oceanografski muzej koji me fascinirao totalno... Toliko raznolikih ribica i ostalih stanovnika oceana.... Najbolji mi je bio najveci akvarij u kojem su bili svi junaci iz poznatog crtica Potraga za Nemom...Nakon muzeja smo se prosetali do knezevske palace i vidjeli smjenu straze, a u povratku smo skrenuli u katedralu u kojoj su grobnice knezevskih obitelji.... Odvezli smo se do Monte Carla, vidjeli elitu, super skupe aute, casino, dobro se izbedirali i krenuli do busa.... Krenuli smo prema doma, gdje smo stigli oko pol 4 ujutro....

ETO, TO BI BIO KRAJ NASEG LUDOG PUTOVANJA!!!!!!

nedjelja, 27.08.2006.

samo kratko

Evo da vam se malo javim.... nemam bas o cemu pisati, nist zanimljivog se nije desavalo ovih dana kod mene.... da, osim petka kad je bio rockaz mojim sestricnama blizankama (18.) super tulum od 8 navecer do negdje 8 ujutro... pijaca, caga, zekanje... fakat je bilo zakon... no zato sam jucer bila ko Zombie jer sam spavala samo 2 h pa bih se jos jednom ispricala svima kojima sam obecala da pem van u sub., al nisam fakat mogla!!!
Danas putujemo na maturalac (konacno) pa kad se vratim, bit ce, nadam se nekih zanimljivosti.... i evo vam moje najnovije slikice (slikano ovaj petak kad sam se spremala sestricnama na rockaz)

srijeda, 16.08.2006.

bez inspiracije...

Sutra je veliki dan... Vracam se doma!!!!! Nakon mjesec i tjedan dana, konacno stizem doma... Koliko sam se borila i jedva cekala da se maknem iz naseg malog mista na pocetku praznika, toliko sad zelim nazad... Jednostavno mi fali... Fale mi moje cure, razgovori, zekanje... Ovdje sam se fakat naradila i makar cijela ekipa ide sa mnom u Kc, neko vrijeme necu raditi nist oko njih... Prepustam ih dedi, babi, ujaku i ujni, a imaju i prabake i nase tete... Provest cu tjedan i par dana u nasem malom mistu, mozda manje ak odem do ZG-a... i onda maturalac... 8 dana... nadam se zabave i ludiranja... Jos ne znam tocno s kim cu bit u sobi...
Nakon svega toga, kad opet dodem u nase malo misto, pocinju problemi i muke.... SKOLA!!!! joj kak ju mrzim... no, nastojat cu izdrzat jos tu 1 godinu u njoj i onda tko zna kam...
Oprostite mi kaj vam u zadnje vrijeme pisem same gluposti, ali to je zato jer nemam inspiracije za neka dubokoumna pisanja, a u zivotu mi se u ovih mjesec dana nije dogodilo nista tak zanimljivog za vas... no, obecajem da ce se to uskoro promijeniti jer cu napokon moci naci malo vremena za sebe...
I tak... idem se pakirat, nadam se da nebum nekaj zaboravila i vidimo se uskoro!!!!

srijeda, 09.08.2006.

vracam se Kc tebi...

Dragi moji... sigurno svi mislite kak je Kc dosadna, kak tam nema nist, kak bi najrade pobegli nekam... E, pa tak sam i ja... I uspela sam pobjeci, tu u Poljsku, na vec mjesec dana... No vec mi vise od tjedan dana nedostaje nasa mala Kc... Ma nije to zbog grada, niti starci, nego frendovi!!!! Makar se sa skoro svima svakodnevno cujem, nije to isto.... Jedva cekam 17.da dodem doma, udem u svoju sobu, hitim se na svoj krevet (s necakinjom Chiarom) i drugi dan, cim dojdem k sebi, u grad i nalazim se s frendovima... Moramo se toliko napricati... Pa onda mi fale i moji necaci Dodo i Veko...
Eh, kakva bu guzva kod mene.... Ajd si zamislite... Starci, seka i ja od odraslih, klinka od 3 godine i blizanci od mjesec dana... No, to nije sve... Kao sto vecina vas zna, 2 kata iznad mi zivi buraz sa svojom porodicom... Njih je 2 odrasla i 2 klinca, 1 7 godina, a drugi 10 mjeseci i oni su svaki dan kod nas, a sad budu bili jos vise... Odlucili smo da cu morati dijeliti krevet s Chiarom, no to i nije neki problem, pa ona je mala a krevet veeellliki... Juf, konacno sam si kupila tinte za printer pa ga bum mogla stavit u uporabu (tu sam nasla obje-crnu i kolor za nekih 50 kn...) to je ohoho jeftinije, jer me inace kod nas kosta crna-180, kolor-160...
Isto se nadam da bum pokupila neku lovu od rodbine za maturalac, pa to iskoristim za novi komp... Mislim, vreme mi je da si kupim novu spravicu... ova je stara vec nekih 10 godina... Jedino kaj sam promijenila, mislim stavila novo novcato je HD i modem... Nadam se da bum do 10 mjeseca skupila dovoljno za lepu spravicu...
Ok, ljudi, da ne duljim.... Znam da ne volite puno citati, a pogotovo ne hrpu gluposti koje ovdje napisah... Pa stoga tu prekidam, nadajuci se da ste barem dovde stigli!!!!

ponedjeljak, 07.08.2006.

avioncek

Evo mene na kratko.... tak da ne mislite kak nist ne pisem... zapravo je razlog mojeg ne pisanja to kaj nemam kaj za napisat, posto tu nema nist tak zanimljivog za vas... No, ok... Uskoro se spremam doma... No, ne idem sama... Sa mnom idu seka i djeca... Ostaju 2-3 mjeseca... Sad sredujemo sve papire i valjda idemo avionom do Budimpeste i onda dalje s nekim autom... vracam se ili 18.ili 21.8., ovisi kad cemo moci rezervirat avion ili kad budu papiri spremni... Tak da svi koji me trebate, onda me mozete naci doma, tj.ne znam jos jel pem u Zg na par dana izmedu 23.i 26.8. ok... fakat nemam kaj pametnog i zanimljivog za napisat, pa tak dost za sad o glupostima...